Ovako. Nekako sam počeo pisati bilten uvijek oko 20-tog u mjesecu. Na to me zapravo natjerao Mjesečnik, jer mu se veselim i jer me tjera da ga najavim bar par dana unaprijed. Jedna stvar koju sam dobio je redovitost. Druga stvar koju sam dobio (ili izgubio) je to da ne težim savršenom biltenu, već samo ga želim napisati i izbaciti. To sigurno utječe na kvalitetu. No. Pitanje kakvoj kvaliteti težimo. Želim li imati super dotjeran, gramatički točan bilten, pun raznolikog sadržaja savršenog za sve čitatelje, onda mogu reći da bilten gubi na toj kvaliteti. Ono što dobijem s ovim načinom je da se tjeram na nesavršenstvo, znači znam da imam dva sata za bilten napisati, uzmem svoje zabilješke (koje se sastoje od minimalnog broja riječi), pokušam se sjetiti o čem sam zapravo razmišljao, i ako misao krene, pišem. Ako ne, ajmo dalje. Tim zapravo dobijam na nekoj “organskoj” kvaliteti, što god to značilo. Nema previše dotjerivanja, malo je grubo, malo više dženuin. A mi volimo dženuin.

Izreka jedna, išla je nekako ovako – kad prestaneš očekivati da tvoj rad izgleda dobro, počne izgledati briljantno. Onda teče umjetnost.
Valjda se tome može pristupiti i fejk-it-til-ju-mejk-it principom. 

Mjesečnik

Prvi ponedjeljak u mjesecu travnju pada 3.4. Nalazimo se u kafiću “A most unusual garden” (piše da se zove i Hendricks Garden). Horvaćanska cesta 3. 18h. Znači vi koji ste bili prije, ovo je promjena lokacije. Unutra ima nepušački dio, a i terasa je prozračna i napola zatvorena pa imamo više opcija. 
Ovo će biti treći Mjesečnik i polako se stvorila neka organska struktura. Prvih sat i pol ulažemo u male raspravice o postavljanju ciljeva, iskustva, životna iskustva, di si bija šta si radija, kako pretočit snove u ciljeva i slično. Zanimljivo. Zatim si damo pol sata u kojem raspišemo svoja dva tri cilja za tekući mjesec, i jedan dva ili tri konkretna koraka za svaki od tih ciljeva. Prošla dva sata. Zatim dijelimo to što smo napisali i komentiramo, bacamo neke kratke ideje i trikove. 
Ideja je da nakon tih cca dva i pol do tri sata odete doma s komadom papira na kojem piše koji su vam ciljevi za tekući mjesec i koje konkretno korake trebate napravit da postignete te ciljeve. Znači ne morate više razmišljat. Samo pratite korake.
// lokacija //

OPF iliti otom potom fanzin

Fanzin je napokon vani. Broj 4 godina druga. Hvala na strpljenju. Trebalo je vremena ali izašlo je. Svi vi koji ste pretplaćeni provjerite svoje sandučiće i ako nije došlo – javite. Svi vi koji bi se htjeli pretplatit na ovaj divan uradak kliknite na link i pratite proceduru. Košta nešto novaca, nije strašno, preživjet ćete a i ulažete u nešto (i nekoga). 
// link za info o fanzinu, ostvarite svoju pretplatu samo danas! //
U ovom broju gošća je Ana Horvat. Neka vas ovo obično ime ne zbuni, jer Ana je animatorica, ilustratorica i voli istraživat svoju umjetnost. I radi (radila je i sigurno nije još zaboravila raditi) super krpene igračke za djecu (koje su zapravo prigodne i za odrasle, jer kada kupuješ nečijem djetetu poklon a nemaš dijete onda ti moraš odabrati, znači odabireš ono što se sviđa djetetu u tebi, pa sam ja tako više puta odabrao Anine igračke). Eto to ću napisat a vi kliknite na link da pročitate više i pratite je na instaču. Makar prilično je mistična i nema je puno na netu!
// link na Anin IG //
// Anine krpene igračke //

Cedulje i kutije

Naletio sam na novi način pisanja bilješki. Zove se Zettelkasten. Možda vam je poznato?
Uglavnom, radi se o tom da bilješke pišete s referencom (linkom) na već postojeću bilješku. Bilješka je zapravo vaša ideja, misao. I ovim načinom je povezujete s drugim idejama i mislima. U ovo digitalno doba to referenciranje i linkanje vaših misli i ideja postaje lakše, pa tako kad skupite pedeset ili sto ili tisuću ideja možda počinjete nazirati neke formacije ideja, neke grupacije, neki nov način na koji vi (i samo vi) povezujete svoje misli. Jer imate mogućnosti vidjeti ne samo ideje, već i linkove kojim su povezane. 
Skinuo sam softver i pripremio se, i prije dvadeset minuta upisao prve misli i ideje. Ima više softverskih rješenja za Zettelkasten, ja sam odabrao Obsidian, činio mi se vizualno kul, a može ići i na Maca i na Android. 
Dosada sam zapisivao ideje i misli u Notes na telefonu i u običan txt fajl na kompu. Sad ću se malo upgradeati pa da vidim kud će me to dovesti i kako moje misli i ideje izgledaju kad ih prmotrim izdaleka. 
Zanimljiv je i lik koji je sve to osmislio, Niklas Luhmann. U karijeri je napisao više od 50 knjiga i 600 članaka koristeći svoj ZK sistem. Živio je u doba dok još nije bilo digitalije kao danas, pa je svoj prvi ZK sustav izgradio analogno, na papirnatim ceduljama.
Pa nek ovo bude poziv da se i vi iskusite u zettelkastenu. Pa ćemo si komentirat za mjesec dva kako ide. Ova rečenica koja opisuje što je zapravo ZK mi se svidjela, nek vam bude teaser ”It is a holistic method on how to deal with knowledge in your life.”
// zettelkasten //

2,400,000

Znači desilo se da opet cijela nacija skuplja ogromne količine novaca, točnije 2,400,000 eura za operaciju djeteta. Što je sasvim ok, zapravo ne da je ok, super je, da možeš ujedinit jednu toliko šaroliku naciju prema jednom cilju.
Par sitnica…
Prvo. Znači kakva to jebena operacija dođe dva i pol milijuna eura? Da li direktno silazi Jahve s neba i reže te zlatnim Swarovsky skalpelom a nakon operacije još dva sata pada snijeg zlatnih pahulja i dijamantna prašina po tebi?
Dva. Da mi netko kaže, imaš dvije opcije. Opcija 1 je da ideš na operaciju od dva i pol milijuna eura i nitko ne garantira da ćeš preživjet. Opcija 2 je da se javiš gospođici Naomi Surugaba iz Obale Bjelokosti koja je upravo od oca na samrti naslijedila sedam i pol milijuna dolara, i treba tebe da na tvoj bankovni račun prebaci kompletan iznos jer ispada da joj je otac ubijen od ruke brata i on je zapravo skriveni prijestolonasljednik a ona se boji za svoj život, i nudi ti 30% zauzvrat samo joj trebaš dat broj svog računa. 
Mislim da bi izabrao opciju 2. Čini mi se manje fejk.
Tri. Ako mjesečno zaradiš 2000eura, znači godišnje zaradiš otprilike 25,000. U svom radnom vijeku, ajmo reć da je to 40 godina, znači zaradiš ukupno 1,000,000. Milijon eura. Ako si bretarijanac. Al ajmo se pravit da jesmo bretarijanci, radi okruglih brojeva. Znači moram radit dva i pol života samo da mogu otplatit operaciju koja će mi spasit život. Mislim ako ti to nije poziv da umreš odmah, ne znam šta je. Plus šta ne smiješ stavit u usta ništa osim zraka.
Četiri. Očito da jednu državu od 5 milijona stanovnika (kao što je, gle, Hrvatska) godišnje pogodi minimalno jedna operacija od dva i pol milijuna eura. Ako uzmemo taj prosjek, znači jedna operacija na pet milijona, a u Europi ima 750 milijuna stanovnika, dobijemo 150 operacija godišnje. I ajmo reć da te operacije od dva i pol milijuna eura sigurno ne prolaze u tzv državama trećeg svijeta, znači samo Europa igra tu igru, i ajmo ne računat SAD. 150 operacija godišnje puta 2,400,000 iznosi znate koliko? Tristo šezdeset milijuna dolara. Godišnje. Za operacije koje ne garantiraju ništa. 
Pet. Da netko pošalje dva i pol milijuna eura u Afriku, i uloži u ruralni razvoj, to bi spasilo tisuću dječjih života. Minimalno.
Šest. U SOS dječjem selu Lekenik ima oko 70ak djece i 15ak SOS mama. Nikad nisu dobili donaciju ni približnu tom iznosu. I mislim da moraju zbrojiti godine i godine donacija da se uopće približe tom iznosu. 
Sedam. Ne znam više u kakvom svijetu živimo. Mislim znam. Al ne želim znat nekad. Ne želim znat da postoji operacija od dva i pol milijuna eura. Moraš bit posebna sorta da kažeš nekom da operacija košta 2ipol milijuna. Moraš bit i posebna sorta da prihvatiš tu informaciju. Moraš bit i posebna sorta da skupiš to. 

Eto to mislim o operaciji od dva i milijuna i četiristo tisuća eura. Naravno da tu ima puno slojeva, puno načina gledanja, al ostavit ćemo to za uživo. Ako će nam se dat raspravljat o tom. Jer okej je i ne raspravljat o tom.

Sve misli koje nisu uspjele naći svoj naslov ovaj put…

. Jeste kad vidjeli onu foru da ljudi za metalnu ogradu zakače lokot? Svaki kul grad ima tu jednu lokaciju gdje dođu parovi i zakače lokot koji obilježava njihovu ljubav. Nisam vidio gluplju foru. Kužim da to možeš vidjet iz perspektive neraskidivosti. Ali iz svakog drugo aspekta je debilno. Neka naša veza bude čvrsta poput ovog komada željeza. Zauvijek zatvoreni, zavezani. Bez ključa. Ključ smo bacili. Osim kod ovih lokota koji imaju brojčanik. Fora je što nitko ne promijeni defaultnu šifru. Kupe novi lokot sa šifrom u dućanu, ne promjene šifru i stave lokot. A defaultna šifra je obično 0000. Ja uvijek probam. Uspio jednom skinut lokot. Otišo doma s novim novcatim lokotom. Idioti zaljubljeni.

. Di god hodaš tu po gradu (Zagrebu) ima toliko smeća da ne možeš vjerovat. Kud god se okreneš vrećice. Vrećice na drveću. Ljudi ne raspoznaju kontejnere po boji. Čovjek bi rekao da smo daltonistički grad. Najveći postotak daltonista na svijetu. Bacaju hranu u plastiku. Miješano smeće u papir. Tekstil di god, samo baci. Bacit će tekstil kraj kontejnera, jer kao nekom će se svidjet iznođena majica s moljcima koja se kupa u blatu kraj kontejnera. Jakuševac smrdi redovito do Sopota. Mogu mislit kak je u Dugavama. Šećemo često po jednom malom zelenom dijelu između Sopota i Sloboštine, svugdje vrećice i smeće. I stalno novo smeće. Ljudi dođu i iskrcaju vreće smeća iz auta. A bez problema nađeš kontejner za kakvo god smeće u bilo kojem kvartu. Ili odeš na reciklažno dvorište, tam možeš bacit šta god oš. Možeš i ilegalni otpad ak daš 100kuna da nitko ne vidi. Ljudi umjesto da se provozaju po kvartu i nađu kvartovski kontejner za miješano smeće, daju si ekstra truda odvesti se do ruba prirode i tu izbace svoje smeće. To, to mi nije jasno. Razumio bih da ti je lakše baciti u prirodu, da se moraš voziti do kontejnera i potrošiti resurse. A ne. Moraš potrošiti energiju da bi se dovezao do ruba prirode i da tu izbaciš smeće. To ću ja. Da me nitko ne vidi jer ne bacam u ZG vrećici. Izgleda da je ZG vrećica zapravo problem. 
Kako znati da si u dovoljno divljoj prirodi? Znači kreneš iz grada u prirodu. Kad siđeš s glavne ceste hodaš. Pa siđeš sa sporedne ceste. Pa hodaš. Pa siđeš s puta. Pa hodaš. E onda se pojavi pojas smeća, obično kombinacija vrećica i toaletnog papira. E kad pređeš taj pojas onda znaš da si u prirodi. Pravoj, divljoj (moš mislit). Znači taj zadnji pojas smeća ti je referentna točka dal si u prirodi il nisi.

. Stalno mi se u glavi vrti jedna analogija s predavanja kojeg sam gledao online (mislim da je TedX bio neki). Povezali su ukupnu povijest čovječansta s vremenom jedne godine. Znači, dva milijona godina su proporcionalno skratili u samo jednu godinu. Čovječanstvo je počelo, 1.1. pojavio se čovjek, kameno doba. 19.11. Pojavila se vatra! A tek 29.12. Pojavila se poljoprivreda. 31.12. Pojavila se znanost i logika. 31.12. U 11:05 počinje industrijalizacija.
Ne znam koliko je fer ta analogija, naravno da nam se sad čini zanimljiva jer smo sad u tom zadnjem danu. Bilo bi zanimljivo pogledati za cca milijun godina kako će izgledat. Taj pogled bi nam dao puno jasniju sliku di smo skrenuli u Smičiklasovu kao ljudska rasa. 

. Postotak ljudi koji završe online tečaj je između 5 – 15%. Stvarno sam se nadao da smo bolji u tome. Ja kad počnem završim. Problem je što ih imam hrpu nezapočetih. A plaćenih. Tu sigurno vrijedi ovo pet posto. To ti je tak kad ti daju lifetime pristup.

. pitanje za vas koji čitate fanzin – da li mislite da apapacho zaista postoji ili sam ga izmislio? Bez da guglate.

Najave za kraj

Ako vas zanima feedback kao alat i kako ga koristiti u privatnom i poslovnom životu, držim online radionicu pod nazivom “Feedback – zašto i kako?”. Datum je 18.4. utorak u 15h. Besplatno je! Za više detalja i prijave kliknite na link! Na istom webu naći ćete sigurno još pokoju zanimljivu edukaciju za sebe.
Još uvijek je aktivna moja edukacija za Plavi ured “Razvoj leadershipa za mlade poduzetnike”. Radionica se organizira kada za nju iskaže interes dovoljan broj korisnika, tako da svaki klik vrijedi! Potrebno je ulogirati se i kliknuti na gumb “Iskažite interes”, klik vas na ništa ne obavezuje a meni smanjuje vrijeme do sljedeće radionice. Naravno pozvani ste i sudjelovati, detalje i više informacija pročitajte nakon što kliknete! Na webu Plavog ureda također ćete naći široku lepezu zanimljivih radionica!
Za stare biltene, nove biltene, informacije oko fanzina koji izlazi neredovito a košta nešto novaca, kako se pretplatiti, link na moj super umjetnički Instagram i slično – kliknite na centralnu stranicu! 
A ovaj bilten čitate jer ste se upisali na mailing listu (ili vas je upisao netko drugi!). 
Kao i uvijek mailing lista je otvorena za vaše prijatelje i neprijatelje (slobodno upišite njihov email klikom ovdje!)