Nemam neku super set listu ideja koje ću raspisati danas. Isto tako ne želim više odugovlačiti, jer je počeo svibanj pa je vrijeme za novi bilten već prošlo. Iznimno sam umoran ovih dana. Al baš ono jako umoran. Nisam nikad bio toliko umoran, čak ni od fizičkog rada, ni hodanja desetaka kilometara dnevno. Ujutro se budim sve me boli, navečer već oko 20h osjetim da me sve boli od umora. A spavam prilično dugo, otprilike 8 do 10 sati svaku noć. I ne radim ništa fizički naporno tokom dana. 
Izgubili smo Lolu prošli tjedan. Još pokušavam sve to shvatiti. Kad deset godina živiš s nekim skoro svaki dan, i onda ga odjednom nema, sigurno da to osjetiš na puno više razina osim ove svjesne. Pokušavam shvatiti jel i taj umor povezan i kako je povezan sa svim tim. 
Eto, nek ovo bude prvi bilten u kojem sam vam se požalio na početku.

Mjesečnik u svibnju

Prvi ponedjeljak u mjesecu je bio prekjučer, no bio je neradan, a Mjesečnik je prilično radan sastanak. Zato je Mjesečnik za svibanj u ponedjeljak 8.5. u 18h, u kafiću “A most unusual garden” (piše da se zove i Hendricks Garden), Horvaćanska cesta 3. To vam je onaj zavoj sa Savske prema Savskom mostu i Horvaćanskoj. 
Što je Mjesečnik? Organski sastanak na kojem revidiramo svoje tjedne, mjesečne i godišnje ciljeve, diskutiramo, sheramo, i onda postavljamo nove ciljeve i konkretne korake za postizanje istih. Ideja ja da nakon Mjesečnika odete doma s papirom na kojem imate napisane konkretne korake koje vas vode ka željenom cilju. I samo se trebate držati svojih koraka. Nekad je to teško. Nekad je prelagano da bi bilo istinito. 
Mala smo grupa, najavite se ako dolazite ako slučajno dođe do promjene termina ili nenadanih situacija. Ili samo dođite!
// lokacija //

Jezični problemi

Neki dan gledam reklamu za kliniku, piše – Klinika za dječje bolesti. Da pitaš nekog tko radi tamo da li si ti za dječje bolesti, vjerojatno bi rekao – ja nisam za dječje bolesti, ja sam protiv dječjih bolesti. Ali ipak radi u klinici ZA dječje bolesti. Znam, razumije se da je to klinika koja liječi dječje bolesti. I svatko normalan to razumije. No…
Svemir, iako se čini jako kompleksan i visoko inteligentan, ima jako jako jednostavnu inteligenciju. Svemir radi ono što mu kažeš. A ako mu kažeš da je nešto ZA dječje bolesti, onda je to ZA dječje bolesti. Ako je nešto za liječenje bolesti, onda je to za liječenje bolesti. 
U medicini i primjeni medicine ima puno takvih primjera jer neprestano čujem da postoje čajevi za kašalj, tablete za grlobolju, lijekovi za živčane bolesti. 
Uvijek se rado sjetim starog primjera, Windowsi su uvijek imali Search (prev. Traži), a MacOS je uvijek imao Finder (prev. Nalaznik?). Postoji velika razlika između glagola tražiti i naći. Ili je vama sve to isto, jer znate na što mislite? Svemir često ne zna na što mislite.
Kada sljedeći put tražite nešto i želite to naći, nemojte reći da tražite nešto. Recite da nalazite nešto. Pa vidite da li vam to funkcionira. 
I probajte popiti sirup protiv kašlja. Čak bolje, popijte sirup za ublažavanje kašlja. Jer nikad nije dobro biti protiv nečega. Čak ni protiv Markićke. Srce ne zna za protiv.

Spremnost je uvijek prva

Na svakoj check-listi, spremnost bi uvijek trebala biti prva stavka. Pogotovo kod većih odluka. Ljudi zapravo često zaborave staviti spremnost na check-listu. I ja zaboravim. I kad se to dogodi, uvijek dolazi misao – ma nisi još spreman, nije još sve kako treba, čekaj još malo. 
Za sve veće odluke nisi nikad spreman. Nikad nemaš sve pod kontrolom. Uvijek nalaziš nešto malo, što još nije gotovo, dovršeno. Uvijek te male sitnice odgađaju velike stvari. Veliki kamen je na padini, čeka da se zakotrlja. A ispod njega je mali kamenčić, koji ga koči. I taj mali kamenčić, vrlo lagan, beznačajan po veličini prema velikom kamenu, ga koči. (kakva biblijska usporedba, znam!)
Zato spremnost uvijek treba biti prva na check-listi. Jesi spreman? Jesi. Reći da si spreman nosi i malu dozu laganja samom sebi. Ili je mala doza laganja, ili velika doza vjere u sebe. Realisti će reć da je laganje, a ovi drugi će reć da je vjera u sebe. Reći da si spreman zapravo je velik korak. Kad kažeš da si spreman, napokon počinješ kontrolirati okolnosti. Iako to zvuči apsurdno. Ali osjećam da je baš tako. Dok god nisi spreman, čekaš da se okolnosti. podese, baš onako kako tebi odgovara. A ti i dalje govoriš nisam spreman, još malo. I nikad ne dolazi taj zlatni trenutak kad se sve poklopi tebi u korist.
A kad kažeš sebi da si spreman, nešto se dogodi. I unutra i vani. Nešto se prelomi. Čini se da nema šanse da će se sve okolnosti posložiti. Ali kad kreneš, spreman, nešto se dogodi. Promijeni se tvoja točka gledanja. Okolnosti se čine drugačije. Tamo, na početku, je padala kiša. A ovdje, sto metara dalje, već vidiš Sunce koje proviruje. Samo je trebalo krenuti. 
Spremnost stavite uvijek prvu na check-listu.

Vilkomen euro

Da taj Euro. Famozno mi je sve to. Sve je poskupilo, dobro nije samo kod nas zbog dolaska eura, nego mi se čini da je svugdje sve poskupilo. Globalna financijska slika je prilično jasna – SAD je naštamapao trilijune i trilijune dolara za izlazak iz Covid krize, posljedično dolar je pao, pa je počeo rat u Europi da dolar ipak malo dobi natrag na vrijednosti. Ili je to samo sve narihtano da tako izgleda nama laicima i ljubiteljima teorija zavjere?
No, nije to ni bitno. Očito je da je novac izgubio vrijednost. Što znači da bi nam teoretski plaće i penzije trebale rasti. Koliko god sve suludo poskupjelo, meni se čini iznimno jeftino. I taj euro. Jednostavno mi se ne da više računati. Nešto je prije došlo 20kuna, sad dođe 5 eura. Jeftino buraz! Samo pet? Daj dva! Mom mozgu se ne da više preračunavati iz eura u mrtve kune. Samo prihvaća nove cijene. Tu i tamo se podsjeti bacit neku računicu, ali brzo shvati da bolje da nije računao. U eurima se sve čini tako jefitno. Jedna kovanica, pih, evo ti željezo buraz. Svi koji su žicali kunu dve ispred dućana odjednom žicaju euro. Zarada im je skočila 400% znači. 
Al čak i kad na stranu stavim i eure i kune, opet mi nekako dođe da je sve toliko jeftino. Zamisli ovo – daš 10 kuna, iliti euro i pol, i kupiš čokoladu. Čokoladu! Čokoladu u Europi, za koju je kakaovac došao iz Venezuele, brodom, koja je pomiješana u tvorničkim mašinama s europskim kravljim mlijekom, zapakirana u foliju i dizajnirani papir, i kamionom je prevezena do tvog dućana. I taj kakaovac je netko trebao posaditi, pobrati i posušiti. Sve to – za jebenih 10 kuna! Meni se to čini daleko prejeftino. Ne znam koliko to može doć uopće, kad vidiš koliki proces obuhvaća jedna čokolada. 
Danas je Jelena u Sparu kupila batak i zabatak, pileći, pečeni za 1.21eur. Znači netko je uzgajao kokoš, par mjeseci, očerupao, zaklao je, zamrznuo, dovezao do Spara, gdje je napokon ta kokoš pečena. Sve to – samo 1.21eur! Zar vam se to ne čini toliko jeftino da skačete od veselja?!?

Daleka sjećanja

Uzmite si minutu, zatvorite oči ako si to možete priuštit, i zamislite najdalje sjećanje do kojeg možete doprijeti. Što je prvo što dođe do vas? Možda ne dođe odmah, možda se pojavi u nekom čudnom trenutku dok perete zube ili poništavte ZETovu kartu u busu za Goricu… Da li imate tako nešto?
Ja imam to jedno sjećanje, koje možda nije najdalje, ali postoji. Ne znam zašto ga pamtim, nije nikakav bitan događaj. No možda je nešto bitno kad ga pamtim a čini se bez razloga. Gledao sam kao mali, film na televiziji. Crno bijeli film je bio, televizija je već bila u boji, tako da sam siguran da je film bio crno bijeli. Američki film, sniman u nekom američkom gradu, auti su bili oni stari američki s lijepo dizajniranim blatobranima, gumama s tisuću žbica montiranim sa obje strane i neaerodinamičkim kabinama. Po mom slabom znanju auto industrije, to je bilo i prije 50ih godina. U filmu se radilo o pljački banke. Auto je doveo pljačkaše do banke, oni su izašli, opljačkali banku, vratili se u auto i pobjegli. Na kraju su ih, naravno, ulovili. Kako? Ispada da je ulicama harao klinac, mali švrćo neki, koji nije imao pametnijeg posla nego je zapisivao registarske oznake svih autiju na koje je naišao. I tako je on nosio mali blokić sa stotinama registarskih oznaka. Ne samo da je mali švrćo pisao te registracije, nego je imao i fotografsko pamćenje, pa je tako kod te jedne registracije shvatio da nešto nije u redu. Brojevi se nisu poklapali. Pa se obratio policijskom redarstveniku u blizini, valjda netom nakon pljačke, te se nekako uzročno-posljedična veza propagirala skroz do samih pljačkaša. 
Naravno, fali tu puno detalja koji bi vas uvjerili u točnost i genijalnost tog filma, ali eto, to je taj neki detalj koji sam ja zapamtio. Koja je pouka sveg ovog? Ne znam. Uvijek valjda postoji neki mali detalj koji će ti sjebat planove. Ili rješit tvoju zagonetku (ako si više volio igrat na strani policije). 
A koje je tvoje davno sjećanje?

// sad sam uguglao “old movie where kid writes car registration plates robbery” i izgleda da je ovo to The League of Gentlemen //

Samo tri stvari

Za kraj, kratko i slatko. Energiju u životu daju vam samo tri stvari.
Jedan – igra. Kako god doživljavate igru. Sport, zagonetke, izazovi, igrice?
Dva – druženje. Bilo kakav socijalni moment. Bilo da imate jednog prijatelja ili sto, čak i ako imate sto a opet se družite samo s jednim. I partneri, partnerice, familija i kućni ljubimci, rekao bih da ulaze u ovu kategoriju.
Tri – san. San je bitan, san sa što redovitijim vremenom spremanja na počinak i isto tako redovitim vremenom buđenja. Znanstveno dokazano. A i ima smisla. 
Osigurajte si te tri stvari u životu. Zaslužujete to. Ako nemate nijednu, krenite sa snom. Pa će drugo doći samo od sebe.

Za laki san…

Ako još nemate fanzin, naručite si jedan. Dobro će vam doć za razbibrigu na wcu ili u tramvaju, a funkcionira kao i poklon nekome. Vrlo je malo primjeraka u opticaju, a kad je nešto toliko opskurno vrijedi puno. A vidjet ćete da si ovo možete priuštiti.
// link za info o fanzinu, ostvarite svoju pretplatu samo danas! //

Ako vas zanima feedback kao alat i kako ga koristiti u privatnom i poslovnom životu, držim online radionicu pod nazivom “Feedback – zašto i kako?”. Datum je 16.5. utorak u 15h. Besplatno je, i ovo je zadnji put da je u besplatnom formatu. Ako ste odgađali dosada, sad je vrijeme da uzmete zadnji vlak! Za više detalja i prijave kliknite na link! Na istom webu naći ćete sigurno još pokoju zanimljivu edukaciju za sebe.
Za stare biltene, nove biltene, informacije oko fanzina koji izlazi neredovito a košta nešto novaca, kako se pretplatiti, link na moj super umjetnički Instagram i slično – kliknite na centralnu stranicu! 
A ovaj bilten čitate jer ste se upisali na mailing listu (ili vas je upisao netko drugi!). 
Kao i uvijek mailing lista je otvorena za vaše prijatelje i neprijatelje (slobodno upišite njihov email klikom ovdje!)