Broj jedanaest #11

Ovo je newsletter koji izlazi skoro jednom mjesečno ako ne i malo rjeđe, dolje je link za upisati se na mailing listu. Ovdje ga, uvijek, možete pročitati i tako poslati link nekom drugom koga bi isto moglo zanimati!

Dina i dugoročno pozitivni rezultati

Neki dan Ivor svrstao originalni The Dune od Jodorowskog među fejlove. Budžet od petnaest milijuna dolara (u sedamdesetima!), zamišljen kao desetosatni film (koji je kasnije došao i do četrnaest sati u trajanju), u glumačkoj ekipi su se trebali naći Salvador Dali, Orson Welles, i Mick Jagger, soundtrack radi Pink Floyd. Samo u pre-produkciji potrošeno dva milijuna, i na kraju je falilo oko pet milijuna za zaokružit financije. Plus što nitko nije htio film od deset sati. Kažu, najveći film nikad snimljen. Šteta, jer su concept art radili Moebius i Giger. Tehnički gledano fejl, ali fejl koji je daleko dogurao. Fejl koji ima dokumentarac o fejlu, fejl o kojem se priča i danas, i fejl od kojeg su deseci SF filmova nakon pobrali dobre ideje (tako bar kaže Jodo). Možda da je Jodorowsky bio malo taktičniji, jer i George Lucas je krajem sedamdesetih snimio prvi Star Wars za jedanaest milijuna dolara. I usput otvorio vrata trilogijama, što je možda i The Dune trebala biti da uspije. Bilo kako bilo, meni je i David Lynchova Dina bila sasvim ok, a ova nova mi je još bolja (izgleda da se i ja mijenjam ili nisam dovoljno dugo pogledao staru Dinu). Pa mi se čini da je taj fejl pomaknuo dosta toga, i na kraju, doveo do nečeg dobrog. Pa se zato i moram pitat da li je to uopće fejl? 
To sve s Jodorowskyim i Dinom mi se činilo zabavno spomenut, jer kako radim s ljudima sve i svašta zadnjih par godina, pitao me čovjek neki dan da li moji klijenti imaju dugoročno pozitivne rezultate. Nisam iz prve znao kako odgovoriti na to, jer dosta je toga nedefinirano u samom tom pitanju. Svaki rezultat može biti pozitivan ako ga dovoljno dugo promatraš. Čak i nešto što se u prvi trenutak čini negativno, možda će se za godinu dvije činiti jako pozitivno. Ovisi što nam je dugoročno. A isto tako ovisi i o tom što nam je pozitivno. Pa ti rezultati, koliko objektivno možemo definirati rezultate? Jer ako pričamo o apstraktnim stvarima, o stvarima koje nisu prebrojive, onda je rezultat zapravo samo tvoj doživljaj, iskustvo. A ja ne vjerujem da iskustvo može biti negativno, loše. Svako iskustvo je samo iskustvo. A ovisi o meni i mom prihvaćanju da li ću ga doživjeti kao negativno ili pozitivno. Ako je svako iskustvo novo učenje, onda je negativno iskustvo ono iskustvo iz kojeg još nismo ništa naučili. Tako da bih morao zaključiti, da je svaki negativan rezultat negativan toliko dugo dok ne promijeniš svoj okvir gledanja.
Možda se jednog dana pojavi i prava Jodova Dina, a možda ova zadnja bude bolja od onog što je Jodo htio! A sve me to podsjetilo da nisam pročitao ni Herbertovu knjigu, koju stavljam na listu za posudbu iz knjižnice nadajući se da nije predebela. Debele knjige me demotiviraju u samom početku.
da malo prolistate concept art originalne Dine
i bacite oko na teaser za dokumentarac
 

Milijarde

A dok mi gledamo trosatne filmove, populacija raste. Kad sam išao u školu, učili smo da na Zemlji živi pet milijardi ljudi. Što je naravno, danas, jedna velika laž. Predviđa se da ćemo u 2023. doseći osam milijardi ljudi. Srećom, godišnji prirast je od devedesetih u stalnom padu (ili možda nesrećom?). Zanimljivo je i to da Afrika ima najveći godišnji prirast i daleko najveći fertility rate od 4.4 (broj novorođenih po ženskoj glavi stanovnika), da u Sjevernu Ameriku godišnje migrira preko milijun ljudi, a u Europu još malo više. Predviđanja su da ćemo deset milijardi ljudi dosegnuti 2057. Živi bili pa vidjeli!
sav info koji trebate o populaciji Zemlje
 

Riječi koje počinju s MA

Kada dijete izgovori svoj prvi slog, obično je to slog MA. Otud je i mama – mama. Korijen ma se provlači kroz puno jezika – mama, mom, mutter, mater, majka, matka, madre, ema, ama, uma… Jedino tko je poseban su, naravno, Mađari, Japanci i još nekoliko jezika za koje nisam nikad čuo. Ali mama na swahiliju je isto – mama. Dakle sigurno ima nešto u tom slogu ma. Možda nešto kod razvoja naših glasovnih organa pogoduje tome da prvi slog koji možemo proizvesti bude baš ma. Kažu da je glas M jedan od rijetkih koja beba može proizvesti dok su joj puna usta, pa su zato taj M i Ma toliko povezani s majkom. Zanimljivo je kako se ta proto-riječ povlači kroz sve svjetske kulture, a još zanimljivije se čini kako smo i nakon odrastanja ovisni o tom slogu. Toliko da i svoju djecu najčešće nazivamo tako da im je prvi slog u imenu ma. Prolistajte malo imenik u mobitelu, pa recite da nemate najviše imena koja počinju baš s ma – Marko, Matej, Matija, Mario, Marija… Kad nam je nešto blisko, valjda imamo potrebu staviti to svugdje oko sebe.
mama na svim jezicima
 

Teorija broj dva

Najčešće ovisnosti na svjetskoj razini su ovisnost o alkoholu i cigaretama. Pijemo prislanjanjem boce na usta. Pušimo prislanjanjem cigarete na usta i uvlačenjem. Nije li to isto povezano s načinom na koji kao beba dolazimo do hrane? Do svoje prve prave potrebe iz vanjskog svijeta. Na usta. Bebe instinktivno kreću ustima na cicu i razvijaju svoj refleks sisanja kad se priključe. Očito kod nekih, još uvijek postoji potreba za tim refleksom. Naravno, jednom četrdesetgodišnjaku nije prikladno sisati majčinu sisu ali pivo i pljuga, eheeeej. Daj dve! 
Tako da bi možda jedan laik, bez gledanja stotina i stotina istraživanja i doktorata na temu ovisnosti, lako mogao zaključiti da ovisnici o alkoholu i cigaretama samo prizivaju svoje primarne reflekse i traže izvana nešto što nisu dobili od majke kada je trebalo. 
Tu bi jedan laik mogao prikrpati i tu mušku opčinjenost ženskim sisama. Buraz, sise su ti zanimljive samo zato jer ih se nisi dovoljno nagledo ko beba. A što je naprimjer kava? Topla tekućina odmah čim otvoriš oči. 
Teorija broj dva dobro se nastavlja na teoriju sloga ma i činjenice da ono što nam je blisko volimo staviti blizu sebe. Javite mi ako imate duboka znanstvena mišljenja vezane uz temu!
 

Tijelo i okolina

Nalazite se negdje na toplom, vrućem mjestu, podne je i sunce prži. Ako je temperatura vašeg tijela trideset i šest stupnjeva celzijusa, i temperatura vaše okoline je isto trideset i šest, kako to da vam je vruće? Zar ne bi onda temperatura od trideset i šest stupnjeva trebala biti optimalna za naše tijelo, da se osjećamo ugodno i bezbrižno?
Gugl je pokvario ovo dobro pitanje i odmah dao odgovor. Tijelo je zapravo spremnik u kojem se neprestano dešava tisuće reakcija i kao takvo treba svoj višak topline predati u okolinu. Da ne bi došlo do pregrijavanja. I zato osjećamo da nam je vruće kad je vani trideset i šest, jer ne možemo nikome predati svoju toplinu. Kažu znanstvenici, američki sigurno, da je optimalna temperatura okoline dvadeset i jedan stupanj. Eto sad sve znate i po tom pitanju!
oh gugle!
 

Nestandardi i nestandardne gluposti

Jel se sjećate prvih dana kada su izlazili mobiteli, ove komercijalne verzije? Svaki proizvođač je imao svoj tip punjača. Čak su i isti proizvođači imali različite punjače za svoje drugačije linije mobitela. Rekao bih da kako se naglo razvijala ta tehnologija, tako su se brzo dešavale promjene u potrebama za jačinom i naponom struje koju je uređaj trebao primiti, pa su svi eksperimentirali s raznim verzijama punjača i njihovih priključaka. Ako si u pet godina promjenio tri mobitela, imao si sigurno tri potpuno različita nekompatibilna punjača. Nije da pratim nešto nove tehnologije, ali nekako se zadnjih godina sada napokon i to standardiziralo, svi su sad na tom USB priključku, možda ima dvije tri verzije. Što je povoljnije i lakše za nas korisnike. Prije ako si zaboravio punjač mogo si jebat ježa. Sad bez problema napuniš mobitel kod bilo kog doma. Prioritet nam očito nije bio da naš mobitel ima najbrže i najjače punjenje, nego da ga možeš napuniti gdje god poželiš.
Taj stupanj razvoja koji se očito desio (i dešava se i dalje) u industriji mobitela, nije se još desio u bankarskom sustavu. Jer ne znam da li ste primjetili, ali svaka banka ima svoj bankomat. I što je najbolje, svaki bankomat prima potpuno istu karticu. I još nešto zanimljivo, iz svakog bankomata izlazi potpuno isti novac. Razmatrajući te činjenice, ne razumijem zašto u jednom šopingmolu treba postojati bankomat svake banke. Zar je toliko nemoguće da imaš jedan nebrendirani bankomat koji ti daje novac bez obzira iz koje si banke? Siguran sam da je moguće napraviti softver koji će prepoznati tvoju karticu i na siguran način skinuti novac baš sa tvog računa, a ne slučajno s računa Ankice Tuđman. Siguran sam da bi dugoročno bilo ekonomičnije i za banke i lakše za nas korisnike. Pa eto hint, ako se bavite bankarskim sustavima. Ili sigurno postoji nešto što ja ne znam, a vi znate. Prosvijetlite me o bankarskom stupnju razvoja. Ja nekako mislim da je redundancija nepotrebna. Čak i ružna u ovom slučaju. 
 

Simbolika broja 1

Kako sam tek od trećeg broja biltena počeo sa simbolikom brojeva, onda vam dugujem još simboliku broja jedan i dva. I nule. A kako je ovaj broj biltena jedanaesti, danas se zabavljamo brojem jedan.
Prvi prirodni broj koji nije nula, pomnožen sa samim sobom ostaje isti broj, sam svoj korijen i sam svoj kvadrat. Isto tako, bilo koji drugi broj pomnožen s brojem jedan ostaje taj broj. Uh, to vam već puno govori o simbolici.
Kako je broj jedan prvi broj u nizu, predstavlja nove početke. U sunčevom sustavu broj jedan vežemo uz – pogodite što – Sunce. Broj jedan i nizovi broja 1 (11, 111, 1111) povezuju se s manifestacijom, odnosno pokretanjem, započinjanjem ili poduzimanjem bilo kakve akcije. Predstavlja mušku, aktivnu, pokretačku, yang energiju.
Ako stalno vidite broj 1 znači da je došao trenutak da učinite nešto značajno. Broj 1 je kao zeleno svijetlo koje vam govori da ste na dobrom putu, da ne gubite nadu i da je sigurno započeti s realizacijom želja.
Broj 1 simbolizira vodstvo, disciplinu, autoritet, identitet, volju, snagu, upornost, preciznost, originalnost, individualnost i samoupravljanje. Čak vam i oblik broja 1 govori nešto, jedini od borjeva koji je potpuno uspravan.
Poruka broja 1 je – krenite!
 

I sjetite se da…

Ovaj bilten čitate jer ste se upisali na mailing listu (ili vas je upisao netko drugi!). Dodatak biltenu koji se povremeno materijalizira, nosi likovni sadržaj, priča uglavnom hrvatski i zabavan je suputnik, izlazi svaka dva-tri mjeseca u formi knjižice-fanzina. Ono što je za vas super je to da ako se pretplatite, ta mala knjižica može stizati na vašu kućnu adresu. Naravno pretplata košta nešto, ali u ovo doba inflacije više je nego povoljna, pa zato kliknite na link ispod i upišite svoje podatke. Treći broj treba još koji dan da bude potpuno zgotovljen ali još ovaj mjesec izlazi na svjetlo dana. Svima vama koji ste već obavili svetu dužnost pretplate hvala na strpljenju, uskoro smo na vašoj kućnoj adresi!
Klik ovdje za pretplatu na knjižicu-fanzin – uzmite ful pretplatu, bolje se isplati! 

Inače, kao i uvijek mailing lista je otvorena za vaše prijatelje i neprijatelje (slobodno upišite njihov email!)
https://mailchi.mp/a22b90b3c72b/ostani-informiran