Bilten #12

Buđenje u pet ujutro mi uvijek da toliko vremena da taj dan stignem sve napraviti. A super je što tako rano imam mira napraviti ono što mi je bitno. Napisati nešto, nacrtati nešto, prošetati Lolu i uhvatiti sunce kad se taman digne iznad Mamutice. To je već tamo negdje malo prije sedam. I prije doručka napisati par redova za novi broj njuzletera.

Ne znam da li ste primjetili, ali desilo se par stvari. Kao prvo, pada veliki broj lišća sa grana. Hodaš i gledaš u stablo, i dok gledaš, list za listom ide dolje. Nevjerojatno. Zatim, bila je pomrčina sunca. Ne neka velika, kažu oko trećine Sunca je bilo pokriveno. Taj dan je ionako bio prilično maglovit pa nije bilo jakog doživljaja. Zadnja potpuna pomrčina vidljiva iz naših krajeva bila je 1961. a sljedeća će biti 2081. godine. Na moj sto i prvi rođendan znači.
Nadalje. Još malo nježnosti za početak. Novi broj knjižice-fanzina “otom potom” je ugledao svjetlo dana i poslan je na vaše adrese. Ako ga dosada niste dobili, javite da popravimo što treba popraviti. Kao gosti u OtomPotom knjižici broj 3 tu su Lunar i Ivana Pipal. Lunar, veteran hrvatske graffiti scene, još je uvijek aktivan na zidovima diljem svijeta, a baca umjetnost i na platna i stare kartone. Zapratite ga na @slavenlunar. Trenutno je aktualna njegova serija šalica za kavu, pa ako volite pit kavu iz kul šalica, eto…
Ivana Pipal vizualna je umjetnica i ilustratorica koja djeluje kroz razne medije. Trenutno ima i postavljenu izložbu u MSU-u, koja je otvorena još samo danas i sutra (do nedjelje 6.11. – znači stvarno zadnji poziv!). I nju možete zapratiti na njenom instagramu @ivanapipal, a preporučio bi i njene karte Emocije i stanja koje nude opsežne mogućnosti igranja i izbacivanja vaše kreativnosti.
Kad se već rokamo s linkovima, kliknite i ovaj, jer sam svom umjetničkom alter egu napravio instagram! Ooouujeee @neakademskislikar. 

Repovi
U prošlom biltenu nešto sam pisao o prenapučenosti bankomata na javnim površinama, pa je odmah stigla informacija da naprimjer u Austriji, ako kao klijent koristite bankomat druge banke za podizanje novaca, naplata naknade ilegalna. To je tako lijepi zakon koji rješava stavljanje bankomata jedan do drugog a uz to i uči banke moralnu prodiku da su tu da bi klijentima bilo lakše a ne da te oderu gdje god stignu. U zadnje vrijeme vidio sam da niču oni ormarići za slanje i primanje paketa, ne znam jel se to službeno zove paketomat. Na platou Mamutice sam vidio tri paketomata, od Pošte, GLS-a i nekog trećeg. Opet ista stvar kao s bankomatima. Zauzimate javnu površinu i prodajete istu uslugu. To ti je kao da imaš tri frizeraja jedan do drugog. Ili tri knjižnice. 

Dođi u ured
Ima ta jedna rečenica koju čujete jako često. Glasi – nemam vremena. Čujete to često od sebe, čujete i često od drugih. Nemam vremena je stavljanje u poziciju žrtve (slušam nešto Srđana Rojeta opet pa mi da dobrih misli za razradu). Jadan ja nemam vremena za ništa. Koliko puta ste to već čuli, danas? Jučer? Ovaj tjedan? 
A sad zamislite da si govorite da imate vremena. Da umjesto nemam vremena, četrdeset i tri puta tjedno kažete imam vremena. Kako bi onda vaše vrijeme izgledalo? Evo i izazov. Svaki puta kada kažeš nemam vremena ispravi se u – imam vremena. Počni dan s – imam vremena. A ako nešto ne želiš, nemoj reći nemam vremena. Reci imam vremena, ali ne želim to. Imam vremena ali neću. 
Zadnje vizitke koje sam radio prije desetak godina imale su upravo tu referencu u opisu posla. Ured za nalaženje vremena. Jer toliko puta sam čuo nemam vremena da sam pomislio ako otvorim Ured za nalaženje vremena, bit će posla. I danas još uvijek mislim da je to dobra ideja za jedan ured. Ako vam treba nać vremena u životu, javite. Ponekad se i ja borim s gubljenjem vremena. To nekako ide u ciklusima, izgubim puno vremena ali ga onda i nađem. Sad već znam skratiti gubljenje i povećati nađeno vrijeme. Trebate to u životu.

Engleski i Hrvati
Mi Hrvati, a općenito i svi Balkanci, jako dobro znamo engleski. Možda vi za sebe mislite da ne znate dobro engleski, jer često ljdi kažu ne znam dobro engleski, a onda ti isti ljudi mogu pratit i film na negleskom i bez problema se sporazumjet s kim god o čemu god na negleskom. Mislim da kad bi nas usporedili s drugim engleski negovorećim državama bili bi iznad prosjeka. Jednostavno, imamo jako nisko mišljenje o sebi i svom znanju pa se podcjenimo. Možda je naš engleski slabašan za jednog pravog anglo naturlih govornika, ali za ostale kojima engleski nije materinji, nismo loši. Možemo sad nadalje o tome zašto je to tako, da je nama tako jer imamo uvijek original zvuk na teve i video materijalima, da je sve titlovano, da se tako dobro uči bez da učiš, a možemo i o tome zašto se toliko podcjenjujemo…
Al zapravo htio sam o nečem drugom. Odem ja na neku radionicu, i bio jedan stranac. Englez. Englez je čak dobro pričao hrvatski, za jednog Engleza. Dobro je gađao i deklinacije i padeže, nije pogađao svaki put, ali imo je osamdeset posto. Nas je bilo šest-sedam na radionici i pita voditelj, oćemo na engleskom, da je Englezu lakše. I svi rekli može. I tako sad šest Hrvata priča engleski radi jednog Engleza. 
Sjetilo me to na moje vrijeme Meksiku. Znao sam ja malo španjolskog, za snać se i ne biti gladan, ali kad god bi bio u društvu s Meksikancima, nitko nije pričao engleski. Nije ni hrvatski. Ne zato što oni nisu htjeli da ja razumijem, nego zato što nisu znali engleski. (op.a. Meksikanci ne pričaju meksički, već španjolski!) Sad kad razmišljam o tom, jako sam zahvalan svim tim mojim Meksikancima koji nisu pričali engleski. Nisu pričali engleski i što je još bitnije, imali su strpljenja za mene koji nisam dobro znao španjolski. Jer nakon par mjeseci nepričanja engleskog i pričanja samo španjolskog, došao sam na jednu novu razinu jezika. I sad, zahvaljujući tom, jako dobro znam španjolski. 
Dakle, ta naša grupa s jednim Englezom. Kad već čovjek priča jako dobro hrvatski, ajmo mu pomoć da priča hrvatski odlično. I ajmo mi pričat svojim jezikom. Ne zato što smo jebeni nacionalisti i ustaše i jer mi hrvati i bog ovo ono, nego zato što nekad ima smisla širit i hrvatski jezik. Koliko god da smo mala zemlja i da je naš hrvatski težak jezik. Možda je i Englez došao u Hrvatsku s razlogom. Možda ni ne zna da će, kad odradi sve radionice, jako dobro znati hrvatski.
za ljude koji imaju vremena

Oslobođenje (uma?)
Ono čega ima puno u Meksiku su kapelice i oltari posvećeni Djevici, najčešće Virgen de Guadalupe. Na takve male kapelice i oltare možete naletiti i u većim i manjim gradovima, u svim mogućim formatima, od malog murala na zidu, slike ukrašene cvijećem, male ubetonirane kutije ukrašene svjetlećim lmapicama, do staklene vitrine s čipkastim zastorima. Iako su Meksikanci kraljevi kiča i to debelo dokazuju ovim malim oltarčićima, ima nečeg lijepog i šarmantnog u cijeloj toj kulturi. 
A malih kapelica ima i kod nas. Drago mi je uvijek naletiti na slatke kapelice skrivene u šumi, na vrhu brežuljka, na raskrižju gdje nitko ne prolazi. No postoji jedan problem. Bez obzira na veličinu, sadržaj i lokaciju kapelice, uvijek je ta mala Djevica Marija unutra – zaključana! I nikako ne mogu dokučiti zašto. 
Okej, da naravno, da je netko ne ukrade. Jer svi žele krast Marije Djevice i prodavat ih na crnom tržištu za velike novce. Ukradene Djevice Marije za katolike kolekcionare. Pa šta ako je netko ukrade. Ukrast će je netko kome treba. Pa šta ako nestane ta jedna Djevica Marija? Stavit ćete novu, još bolju. 
Možda bi trebali napraviti korak iznad toga. Što ako Djevica želi otići? Želi otići u svijet raditi čuda, a ne može. Jer je zaključana u jebenoj kapelici. Možda ljudi žele k njoj, a možda i ona želi k ljudima. Ajde nemojte bit pičke. Pustite Djevicu.
oltari i kapelice Ciudad de Mexica, i zanimljiv tekst!

Regularan petak hrvatskog građanina
Probudim se, onako lijepo, s mirnim i nježnim osjećajem. Dođem u poštu predati paket. Prodao sam nešto preko Njuškala pa idem to poslati. Želim da mi kupac plati pouzećem. Uzmem formular za pošiljku s pouzećem. Ispunim ga, paket spreman, čekam u redu. Ispred mene, upravo na šalteru, lik isto šalje paket, i čini mi se isto puzećem. Dođem na red. Pita žena da li ja plaćam ili primatelj. Primatelj. Kolko će doć otprilike? Tridestak kuna. Ali. Huh! Popunio sam krivi formular. Naravno. Na ovom kojeg sam popunio je pisalo slanje pouzećem. Na onom kojeg sam trebao popuniti piše KN1. Službenica će popuniti umjesto mene, da ide brže. Kemijskom će ispuniti formular, kojeg će sigurno netko kasnije ručno unijeti u računalo. Konačna cijena – pedeset i osam kuna. Fulala je za samo skoro 100%. A lik koji je bio prije mene na šalteru imao je isti problem. Isti jebeni problem. I službenica je i za njega upisivala podatke u formular. Pitao sam je, čisto iz znatiželje, jel primjetila da je prije dvije minute radila isti posao i da li možda postoji neki način na koji bi mi korisnici mogli znat koji formular treba ispuniti, jer bi time i njoj smanjili količinu posla. 
Istovremeno, par kilometara dalje, Jelena za to vrijeme vadi krv. Da joj odrede krvnu grupu. Vadila je krv prije par mjeseci zbog istog razloga, da joj odrede krvnu grupu. No. Huh! U međuvremenu je promjenila prezime. Pa je njima lakše ponovno izvaditi krv i napraviti kompletnu pretragu određivanja krvne grupe nego prepisati postojeće podatke. Jer ti si u sustavu vezan uz ime i prezime a ne npr uz OIB, matični broj osiguranika ili nešto slično. Plus što je bila gužva na vađenju krvi. Barem pet šest trudnica čekaju u redu. Sve redom trudnice koje su promijenile prezime i ponovno im moraju odrediti krvnu grupu. Očito postoji neki trend mijenjanja prezimena u trudnoći. Ili se trudnice trude sabotirati zdravstveni sustav.
Sreća da je bio petak, a ne ponedjeljak.

Simbolika broja 2
Dvanaest majmuna, dvanaest apostola, dvanaest žigosanih, dvanaest mjeseci, dvanaesterac, dvanaest znakova horoskopa, dvanaest pari rebara, oceanovih dvanaest, tek je dvanaest sati. ouououo. Jako čudna riječ za hrvatski jezik. Dvanaest. Dvana est. A mi ovdje pričamo o broju dva. Jer nam broj dva dolazi po redu.
Dva je najmanji, prvi i jedini paran prosti broj. Bilo koji broj je paran ako je djeljiv s dva.
U sunčevom sustavu broj dva vežemo uz – Mjesec. Broj dva i nizovi broja dva simboliziraju vjeru, partnerstvo i zajedništvo – za što je potrebno dvoje. A ako je Sunce broj jedan, onda je Mjesec broj dva. Broj dva se naravno odnosi i na dualnost. Minus i plus, svjetlo tama, dan noć, muško žensko, yin yang. Zato je i poruka broja dva prevladavanje sukoba i stvaranje partnerstva i ravnoteže.
Slabost broja dva je naravno – neodlučnost. Broj jedan predstavlja mušku energiju, pa broj dva predstavlja žensku, pasivnu, yin energiju.
Broj dva predstavlja osjetljivost, maštovitost, osjećajnost i empatiju, služi kao podsjetnik da svrha našeg rada mora služiti i drugima.
Surađujte!

Što bi bilo super? 
Bilo bi super da svaki put kad mi padne neka nova ideja napamet sjednem za komp i raspišem je malo u detalje. Ali nekako je lakše samo razmišljati, i samo razmišljati, pa se ta ideja pretvori u nešto drugo, obično, i polako se raspline jer odjednom je već 14:15h i ti moraš biti negdje. Srećom, ponekad se sjetim pa zapišem natuknicu te ideje u mobitel. Tako da imam mali popiščić od dvadesetak tridesetak ideja koje bi se trebale raspisat. Neke su samo jedna riječ, neke par riječi, za neke sam već zaboravio što sam htio pisati. Uglavnom se ovaj bilten rađa iz te nakupine natuknica iz koje izvadim grupicu onih koje mi se čine zanimljive i za koje se još mogu sjetiti što sam htio napisati. U ovom trenutku ima još par zanimljivih natuknica, ali sam izgubio motivaciju da ih raspisujem, pa ću ih ostaviti za budućnost. Kako krasan odlomak o baš ničemu. 

I sjetite se da…
Ovaj bilten čitate jer ste se upisali na mailing listu (ili vas je upisao netko drugi!). Za sve daljnje informacije oko fanzina, knjižice, biltena, pretplata, plaćanja, linkova za instagram i slično – kliknite na centralnu stranicu! 
Inače, kao i uvijek mailing lista je otvorena za vaše prijatelje i neprijatelje (slobodno upišite njihov email!)
https://mailchi.mp/a22b90b3c72b/ostani-informiran