Danas pišem brzo i sipam bisere.

Ne znam jeste skužili ali vizuali koji prate ovaj bilten su uvijek Star Wars behind the scenes tematika. E pa sad je došao kraj te serije i moram smislit novu foto tematiku od broja 30 nadalje. Znam da imam još negdje zakopanih na hardu, al u današnje doba imam tri harda. Zapravo mislim da sam najbolje već iskoristio. Trebam novu behind the scenes muzu.

Dok imate koncentracije da vam bacim par friških najava.

Ako ovo pročitate na dan kad je poslano, znači danas = srijeda, ima smisla da vas pozovem na promociju drugog broja magazina Kako. Čisto zato jer puštam mjuzu tamo od 19h. Prostor je Klet u Ilici. Nisam nikad tamo bio pa me zanima, a Kako sam detaljno prolistao al nisam ništa stigao još pročitati. No čini se kvalitetno i detaljno štivo sa smislom, kao i ovaj bilten.

Tema ovog broja je “ulica”, a takva će bit i glazba. Odjenite svoje ulične kompletiće i dođite otvorenog srca i ušiju. Ulica buraz!

A u subotu 8.6. – festival zvan Sfera u Vlaškoj. Ja sjedim ispred birca Tres Chic Caffe, vi dođete, sjednete ispred mene, popričamo 5 minuta i za to vrijeme imam gotov vaš portret (koji neki nazivaju i karikatura!). Sve autohtono iz moje ruke nema AI i te spike. Kombinacija tehnika je u pitanju, tinta, vodena boja a vjerojatno i pastele. Kako dođe pod ruku.
Kao što ste mogli vidjeti po radovima do sada od realizma bježim, znači možda ispadnete ružniji nego što jeste. A možda i ljepši. 

Besplatno je, skoro besplatno zapravo – morate zauzvrat popit cugu u Tres Chicu. I bit dobre volje. Nemojte mi doć gunđat tamo.
Plus – imat ću printeve na prodaju, i to većinu onih s izložbe, i nešto potpuno novo – printeve Depra Bucke! Premijera svjecka u vašem gradu!

Taj festival Sfera je jedno slatko mikro događanje koje zapravo okuplja nekoliko dučanćića i radnji u Vlaškoj, na potezu od Petrove crkve prema Kvatriću. Osim Tres Chic Caffea, znam da je tu i atelje Hrvoje Majera i da će on imat otvorena vrata da si malo pronjuškate kod njega.

Od 17h startam pa dokad će bit zainteresiranih…

Facebook link

Inteligencijo

Mislim da smo već ustanovili da postoji samo jedna vrsta inteligencije. Ta takozvana artificial intelligence je ista ova naša. Nije nova, nit ne može bit nova. Ne može naša inteligencija izmislit novu inteligenciju. Možemo samo kopirat svoju.

Negdje tamo u SADu su pustili u opticaj određeni broj robota da dostavljaju hranu. Nešto kao ovo Glovo, Wolt i te spike. Mali robotići, na kotačima, koji imaju spremnik za hranu u sebi. Voze se po ulici, po pločniku, dođu ti na vrata i donesu hranu. R2D2 samo malo veći i bez hologramske opcije.

I šta je bilo? Sve robote su napali, sabotirali, razbili, ukrali im hranu. Ulica buraz!

Inteligencija uvijek uči od svoje okoline. Upija. Uzima obrasce ponašanja. Bez obzira da li je zovete prirodna ili umjetna. Dijete će se ponašati na način koji nauči, robot će se isto ponašati na način na koji nauči. 

Ono što mi je zanimljivo je to što će cijela ova stvar s AI-om pokazat da nema dobrog i lošeg. I da ne možeš nikog naučit što je dobro ili loše. I da nikad nismo to uspjeli. Nikad u povijesti. Svaki pokušaj učenja nekog što je dobro ili loše je samo još jedna ideologija. Bilo kakva definicija apstraktnog pojma je samo još jedna ideologija. 

Sve izvan nas je neutralno. A mi dajemo predznak.

Darryl Anka

Darryl Anka kanalizira biće zvano Bashar. 

Da razjasnimo prvo što znači kanalizira. Darryl ode u neki tip meditacije i kroz njega govori to drugo biće. Ne samo da govori, nego komunicira, odgovara na pitanja, zbija šale. O čemu priča Bashar? O ljudskoj psihi, energiji, metafizici, razvoju planete, vanzemaljcima… Sve ono što vas muči na jutarnjoj kavi. 

Bashara sam prvi put upratio prije nekih deset+ godina. Sad sam opet naletio na njega. I opet mi se jako sviđa sve što priča i način na koji priča. Čovjek, biće, štogod, vrlo jasno logički i vrlo detaljno objasni sve što vas muči. 

Uglavnom, ispada da je problem u nama. To naravno ne želimo čuti. Želimo slušati o problemima na drugom kraju svijeta.

Da li će vam se svidjeti? Ne znam. Mislim da je Bashar sve toliko pojednostavio da ćete reć da je ovo prejednostavno. Kao, ma ne može biti toliko jednostavno.

Postoji hrpa videa gdje god ga upišete online. Lik, između ostalog, daje i vrlo jasne i precizne upute kako napraviti eksperiment kojim možemo dokazat/pokazat teleportaciju.

Basharovi Basic principles

Priručnik za ugodno življenje u svemiru

Znaš ono kad te netko pita koji ti je najdraži film? Najdraža pjesma, najdraži album? Najdraža knjiga? A ti onak ne možeš izabrat jednu. Nego moraš imati barem top 5. 

I meni je teško, da. Ali. Kad me netko pita za najdražu knjigu, onda imam baš tu jednu koju mogu istaknut i koja je daleko iznad svih ostalih knjiga. 

Moja najdraža knjiga je isto tako nastala u komunikaciji s kanaliziranim bićem. Pa rekoh kad smo već kod kanaliziranja da je spomenem. Pisana je u obliku pitanja i odgovora, složena u poglavlja po tematici. Odgovori su pomalo poetični, neznanstveni. Jako je topla knjiga, puna ljubavi i strpljenja. Ne znam kako da je bolje opišem. A mislim da je ovo dovoljno za opis.

Zove se Emmanuel’s Book. 

Ne znam da li postoji prijevod na hrvatski i da li je ima u knjižnicama. Ali ako želite posudit, javite se. Jer imam dva primjerka. A volim je širiti. I ona to voli.

Ako imate takvu knjigu, film ili album koja je daleko iznad ostalih – pišite. Baš me zanima.

Švajc

Bili u Švicarskoj. Edika i ja, svirka, manje od 24 sata proveli na svetom tlu popločenim zlatom. Promatrao sam događaje oko nas pa sam ih htio zapisati.

Na aerodromu čekamo na gejtu, prolazi žena s kolicima i s vrećicom iz Duty freea. Vrećica odjednom puca, i na pod padaju tri (možda i samo dvije) boce žestice i razbijaju se u komade. Staklo se rasulo, alkohol također. Rasule se i one fensi mrežice koje ti stave oko boce da se ne razbe. Džabe fensi mrežice kad ti je vrećica papirnata. Žena se otišla oprat do WCa, a neki lik – putnik – došao malo počistiti komadiće stakla. Ja gledam samo, šta bi čistio. Vratila se žena i začudila pa di je staklo sad jebemu. Došla je s mobitelom, poslikala šta se sve razbilo. Na njenom mjestu ja bi išao natrag u dućan tražit refund, ako su joj oni dali vrećicu. Za par minuta došla čistačica. Bez rukavica na rukama, sve počistila, oprala i ožmikala krpe

Vozili smo se vlakom od Zuricha do Berna. Vlak je klizio i sve je bilo u minutu točno. Prezelena je ta Švica.

Švicarski franak je nekad bio 5.5 kuna. Sad je malo jači od eura. Znači ili je raso il je euro pao. Ili i jedno i drugo. 

Bili kod lika zvanog Mario Batković. U velikoj lijepoj zgradi u centru Berna ima studio. To je ona zgrada u kojoj možeš dobit prostor ako si umjetnik ili nešto slično. 

Mario je harmonikaš. I još puno toga. Svira u filharmoniji, radi muziku za filmove i igrice, gostuje kao harmonikaš, izmišlja svoje instrumente, skuplja stare sinteve i harmonike, slaže jebeni sound u studiju preko hrpe modulatora i ritam mašina. Odurno dobro. I zanimljivo.

Svirali u klubu zvanom Dachstock. Dachstock je u kompleksu alternativnih klubova, nešto kao Medika, Attack, možda više kao Metelkova. Potkrovlje, skroz u drvu, lijepe drvene grede i drveni pod. Za 700 ljudi. Ništa fensi. Al uredno, ugodno i masivno. Svi koji tamo rade su bili preljubazni prema nama. Što god trebamo, pitat će, smislit će. Hoćeš jest ovo, jest ono, evo frižider, evo cuga, tehnika posložena. Nema šta riknut jer imaju barem dve backup opcije. U svakoj komunikaciji ljudi su si uzeli vremena da mi požele nešto dobro. I to sa smješkom, ugodnim i toplim. Iznenadilo me to.

Bern ima 130 tisuća ljudi. Sve ti je na 15 minuta pješke. Skoro u centru imaju prostor za ovisnike – dođeš, dobiješ čisti pribor i mjesto na kojem možeš boravit na miru. Samo da te maknu s ulice.

Lindtica skuplja nego u Hrvatskoj. Barem duplo. Ja mislio na izvoru će bit besplatno!

Rupe u vremenu, prostoru i mozgu

(ovo će biti izljev crtica koje mi se motaju zapisane naokolo)

Vidio oglas u kvartu, upisi na akrobatski rock n roll. Šta jel to postoji još uopće? Šta nije došlo doba da akrobatski rock n roll izumre? To je bilo popularno prije 30-40 godina. Šta nije vrijeme za akrobatski trap ili tako nešto? Akrobatski EDM?

Jež je veliki spavač. Tijekom dana spava čak dvanaest sati.

Onaj dan kad su bili izbori, šećem po parku i čujem priču penzionerskog para. Onak dosta stariji. Kaže on njoj – Cijeli život zaboravljaš, samo za SDP ne zaboraviš glasat.

The degree to which a person can grow is directly proportional to the amount of truth they can accept about themselves without running away.

Jel netko zna koliko je 5kg veša? Jer izgleda da su sve perilice dimenzionirane po kilaži. Ova prima 5 kila, ova 6, ova 8. Nos ti po… Ja nemam pojma kolko veš ima kila. Nit imam vagu za to. Šta nije bilo bolje napravit bubanj toliko velik koliko može veša primit? Šta su očekivali oni, da svatko izvaga svoj veš doma prije pranja?

Na radiju ovih dana stalno neka reklama o seksualnoj edukaciji. A i na džambo plakatima je vidio. Znači neka kampanja je u igri. Ide nešto kao – od kog vam djeca uče o seksu, od svećenika ili od profesora? I onda samo daju web adresu, i kao mi bi trebali to pogledati. Nije mi jasno od kog bi djeca trebali učiti o seksu. Od treće osobe? Ako nam svećenik nije dobar, niti profesor, tko će biti ta treća osoba u nizu koja će rješiti stvar? 

To mi je sumnjivo i malo smrdi. Jer mislim da ne može biti netko nepristran, netko tko će svima odgovarati. Super bi bilo da bude ako može, ali možda uopće ne postoji ta opcija. Možda je seksualna edukacija nešto što moramo rješiti sami sa sobom. U atmosferi koja nam odgovara, u dobi kad nam odgovara. Jer šta ako nismo svi spremni u 11-om tjednu nastave u sedmom razredu pričati o seksualnoj edukaciji? Šta ćemo onda?

A u školi bi nam mogli pomoći s temama bliskim seksualnoj edukaciji. Kao npr otvorena komunikacija, empatija, psihologija, motivacija, glazbeni, biologija, roditeljstvo. I slično. Ako baš moraju. 

Olio si se ko bandera.

Gledaš u boju, naprimjer žutu, par sekundi. Zatvoriš oči i na mjestu žute, umjesto žute vidiš ljubičastu! A ljubičasta je komplementarna boja žutoj. Fascinantno? Kako to radi unutar mozga? Nemam pojma. Ali zanimljiv je koncept – vidiš nešto vani, zatvoriš oči i vidiš totalno suprotno unutra. Proučim za sljedeći put.

Cuando el refugio es seguro la tormenta es buena.

…

21.6. stiže nam još jedan solsticij, evo i mali posjetnik za to. Proslavite ga lijepo!

Stranica na kojoj ćete naći sve potrebne linkove da me bolje upoznate, nešto o fanzinu, biltenu i Neakademskom slikaru – klik ovdje!

Aha i za kraj – napokon je došla na red edukacija koju ste klikali na Plavom uredu – Razvoj leadershipa za mlade poduzetnike. Bit će 13.6. online, mislim da se prijave otvaraju tjedan dana prije u 9h ujutro točno. Najbrži prst i te spike. Ako vam se sviđa naslov ofkors.
sve klikom ovdje