Bilten #9
Neki dan je bio solsticij a nitko vam nije ništa posebno reko u vezi toga. Solsticij. Najdulji dan i najkraća noć u godini u ovim krajevima. Bitan dio ciklusa i interakcije Sunca i Zemlje. Mnogim drevnim kulturama solsticij je bio poseban dan u godini. A ti, di si bija?
Stanje i mjesto
Loše spavao noćas, pa uspio dočekat izlazak sunca. (op.a. to je bilo neki dan, prvo sunce nakon solsticija.) U 5 i 33. Jelena i ja noćas hrdnuli riblju platu za dvoje plus predjela. Prošlo mi je kroz glavu da možda neću dobro spavat, jer je bilo već pol deset a ja se odvikao jesti tako kasno navečer. Mislim da su dodatne dvije kuglice sladoleda potencirale problem. Dobra predjela su bila, hobotnica na brusketi i tradicionalna ribarska salata zvana sauri što ti dođe kao neka marinirana tuna, prethodno termički obrađena, na salatu (barem to zovu sauri na Dugom otoku). I napokon našli restoran koji ima jednostavnu a zanimljivu ponudu i nema kopipejstan jelovnik od restorana do.
Ti restorani, ne kužim. Ko da si iskopiro jelovnike. Ista ponuda predjela, riba, mesnih jela, i pica. Čak i ako imaš picu koja nosi ime tvog restorana, izlizani sastojci koje si stoput vidio. Da umjesto 59 jela u jelovniku ne možeš osmislit 9 friških zanimljivih tanjura?! Čak i Oliver s minimalno kuharskog iskustva koji povremeno gleda Gordona Ramseya na jutjubu može bolje iz svoje kućne kuhinje! (ne mislim na Jamie Olivera već pričam o sebi u 3. licu)
Držite se kvalitete i uživajte na svom godišnjem, a ako još niste ni krenuli nadam se da ste oslobodili vrijeme za isti.
Rekordi
Kada zoveš HZZ, na prvih desetak poziva nitko se ne javlja, onda je odjednom zauzeto pa pomisliš – aha, ima nekog! Nastaviš zvati ali iz telefona uvijek isti ton, zvoni zvon. Oko tri popodne ti je jasno da danas jednostavno nisi imo sreće. Tamo negdje treći dan zvanja odjekne glas portira koji te prespoji dalje u bezdan prije nego uspiješ dovršiti rečenicu. Zapravo bilo kakav odgovor s druge strane te toliko iznenadi da se pokušavaš sjetiti zašto si zvao uopće.
Avenue Mall ima samo dvije opcije – ili ukinuti telefonsku centralu ili angažirati osoblje telefonske centrale HZZ-a. Ova druga opcija dovela bi lažne bombaše do dubokog preispitivanja intrinzične motivacije za pothvat i motivirala ih na promjenu pristupa. Ili na promjenu karijere.
Jednom su, na rok od 8 dana koji su sami sebi propisali, odgovorili sa 159 dana zakašnjenja. A provjeru svog Covid statusa od 26.11.2021. za potrebe neke dokumentacije još uvijek čekam. Jedan običan zaštitar najobičnijim smartfonom skenira vašu Covid potvrdu i saznaje sve o datumima i broju vaših cijepljenja za manje od sekunde, a državnoj službi za istu stvar treba više od šest mjeseci.
Zanima me kako će izgledati uvođenje eura! I da, stavi bombu u HZZ ak si faca!
Loch ness, Međugorje i piramide
Bili nedavno na piramidama. Bosanskim. Bilo dobro. I zanimljivo. Za piramide ne garantiram, ima naznaka da bi stvarno mogle biti piramide, ali ima dosta stvari za objasniti. No ima nešto u tim tunelima, čine se moćni. Tuneli su zapravo udaljeni par kilometara od piramide, stalno ih iskopavaju i pretpostavljaju da tuneli vode do ulaza u piramide. Ali još su daleko, ima kopanja tu za obavit.
Preko dana ima grupica turista koji dolaze, oko ulaza u tunele sagradio se cijeli park, ima štandova koji prodaju sve i svašta. Dosta se razvilo otkad sam bio tamo prvi put prije osam devet godina. Ono što je super je to da potkraj dana možeš švrljat i meditirat po tunelima jer skoro da nema nikog unutra. I za tunele postoje konkretni znanstveni dokazi koji kažu da su tu obitavale civilizacije stare 30-ak tisuća godina.
Sreli stariju gospođu. Dolazi dvaput dnevno meditirati u tunele. Imala je “zakrčenje sudova”, i kaže, sad joj je puno bolje. Da se dvaput dnevno samo prošećeš šumom, i od tog bi ti bilo bolje. Da dvaput dnevno meditiraš, i od tog bi ti bilo bolje. Čak i bez piramida i tunela. No, u tunelima mjere i koncentraciju negativnih iona u zraku, i brojke su ekstremno visoke. Što je veća koncentracija tih iona, okolina je zdravija.
Posjećenost tunela – oko 100.000 posjetitelja godišnje.
A uzmi naprimjer sad Međugorje. Vidjeli Djevicu Mariju 1981. Znanstveni dokazi – nula bodova. Posjećenost – oko milijun posjetitelja godišnje.
A uzmi sad čudovište iz Loch Nessa. Znanstveni dokazi – nula bodova. Posjećenost – oko pola milijuna posjetitelja godišnje.
Ne znam što sam htio reć s ovim. Valjda to da znanstveni dokazi ne znače ništa. Barem ne u ovom slučaju. Da li bi trebali?
A bili smo drugi!
Nisam bio ovoliko uzbuđen oko Eurovizije otkad je Riva i Emilija Kokić pjevala Rock Me Baby. Vjerojatno je od onda nisam ni pogledao. Nisam ni ove godine, ali ipak me zanimalo kak će proć Konstrakta. Na kraju nije bilo bitno ni to kak je Konstrakta završila, nego to što je Ukrajina pobjedila. Baš kao slučajno, ove godine kad je Ukrajina u ratu, istovremeno je i pobjedila. Siguran sam da je pjesma bila kvalitetna i da su svi od srca pljeskali. S jedne strane, lijepo, ajde nek se Ukrajinci malo vesele. S druge strane, svaki sljedeći pobjednik Eurovizije će se pitati jel ova pobjeda bila zato što nam je dobra pjesma ili je iz samilosti što nam je trenutno država u kurcu. Počinjem sumnjati da onih par minuta kada je Hrvatska vodila protiv Dream Teama devedeset druge u Barceloni, da je to bilo iz samilosti. Rekli dečki u svlačionici, ajmo ih pustit da povedu malo, stop d vor, in kroejša. Ustvari, možda su nam svi timovi puštali da ih pobijedimo, i svi su nam iza leđa šaptali i pričali, ma pusti ih da pobjede, jadnici, rat je kod njih. Jedino su Ameri došli igrat basket, i rekli zajebi ti samilost, ajmo ih razbit barem 25 razlike. Ova Eurovizija bacila je klicu sumnje na sve. A možda, stvarno, postoji jedna mala šansa da je ukrajinska pjesma bila toliko dobra!
Apsurd dana
Nastavljamo sa ovom zanimljivom rubrikom. Kao da se puni sama od sebe, teme iskaču svakodnevno. Bio neki dan do veterinara, Loli uzet tabletu protiv krpelja. Taj famozni Nexgard. Kaže čovik sto četrdeset i sedam kuna. Reko ja – Pa prije je bilo oko sto deset kuna. Kaže on – Digli su nam pe de ve s trinaest na dvadeset pet posto pa je moralo poskupit. Reko dobro. Mislio sam uzet dvije tablete odmah, al rekoh dajte mi ipak samo jednu. Izađem van, računam nešto u glavi. Ako je prije bilo 110 i pdv je bio 13 posto, onda je cijena bez pedevea oko 100kn. Da su digli pdv s 13 na 25, onda bi poskupilo za 12kn, a ne za 37kn. Na računu pisalo – cijena 117,60 + PDV 29,40 (25%). I nešto me tu razljutilo. Nije čak to što je sve u valu poskupljenja, pa proizvod koji je prije došao 110 kuna sad dođe 147 kuna. Nego to što je veterinar ispo papan. Papan je htio prodat priču, meni starom ferovcu matematičaru koji je završio Matematičku analizu 1, 2 i 3, uz još neke druge matematike. Papane reci, poskupilo je sve, poskupili smo i mi u ovom valu poskupljenja, poskupili smo jer vrijedimo, jer dobro obavljamo svoje usluge, jer imamo kvalitetu. A ne digli su nam pdv pa je zato skuplje. Papane neki znaju čak i računat postotke u ovoj državi.
A kakvi ste vi s ovim poskupljenjima? Sigurno divno, benzin se ustalio na trinaest i pedeset, sve je otišlo gore osim naših plaća naravno.
Kad smo već kod apsurda, opet je bio vege sajam. U organizaciji Prijatelja životinja. Motiv na plakatu ovaj puta bio je hot-dog. Veganski naravno. Jer kad vidiš sliku hot-doga, prvo zaključiš – Toooo! Idemo na još jedan vege sajam jest vege hrenovke!
Apsurd apsurda dana
Problem s ovim apsurdima dana je sljedeći. Ja vjerujem u taj svemirski zakon koji kaže – ono u što ulažeš energiju, to raste. Prilično jednostavno. Možeš to reć i drugim riječima – ono na što stavljaš svoj fokus, to raste. Jer tvoj fokus na nešto znači zapravo da u to nešto trošiš svou energiju. Trošiš jednako ulažeš. I ako ću svoju energiju ulagat u apsurde, onda će ti apsurdi rast. I kvantitativno i kvalitativno. A to ne želim. Ne želim-o.
To ti je ko da pljuješ nečiji spot kak je loš i onda staviš link za taj spot. To ti je ko da kažeš ajme kojeg papanskog predsjednika i premijera imamo i onda staviš link na vecernji.hr. To ti je ko da si prosječni novinar za dvadesetčetri sata i moraš napunit prazan list.
I ovaj bilten broj devet, pun je apsurda kad ga ponovno pogledaš. Ljudi se valjda pale na apsurde. Uzmite zato navedeni svemirski zakon. Isprobajte ga par dana, par tjedana, par mjeseci. Budite strpljivi. Vidite za sebe jel funkcionira.
Eto, stavljat ću fokus na nešto drugo. Nešto što želim da raste. Probajte i vi.
Broj 9
Broj 9 je najveći od glavnih brojeva i isto tako najveći neparni glavni broj. Broj 9 i nizovi broja 9 kao što su 99, 999, 9999 najavljuju kraj jednog ciklusa i novi početak. Kad se zbroje svi glavni brojevi od 1 do 9 njihov zbroj je 45, koji se opet svodi na 9.
Broj 9 predstavlja ispunjenje. Uz njega se vežu mudrost, prosvjetljenje, samoispitivanje i viša svijest, ali i sumnja, snaga, grubost i borbenost. Povezan je sa svrhom i otkrivanjem svoje životne misije, a predstavlja dužnost, hrabrost, odvažnost, poslušnost, strpljenje i samouvjerenost.
Viđanje broja 9 poručuje nam da smo u svom životu dostigli značajnu razinu, da se jedan ciklus primiče kraju i da je vrijeme da se pripremimo za idući.
Devet krugova pakla, devet mjeseci trudnoće, mačkinih devet života, devet gora devet mora, devet planet Sunčevog sustava, Sedma od Devet?
Poruka broja 9 je – jedno razdoblje završava.
o simbolici brojeva!
I nemojte zaboraviti fanzin!
Napokon drugi broj je vani. U početku je izgledalo ko da ću moć svaki mjesec izlazit s novim brojem. Nekad izgleda tako. U realnosti nekad kasnim. I to je ok valjda. Svi koji ste pretplaćeni, dosada bi već trebali imat novi broj u vašim sandučićima! Ako nemate, javite se da popravimo što se da popravit.
Za vas koji još niste pretplatnici fanzina, nešto drugačijeg i malo poremećenog izdanja koje izlazi u tiskanom obliku, ne oklijevajte već klik na link!
Klik ovdje da ispunite prijavu za 12 sljedećih brojeva! Ili samo za sljedeći!
Inače, kao i uvijek otvoreno za vas i vaše prijatelje i neprijatelje
https://mailchi.mp/a22b90b3c72b/ostani-informiran
E i da, uživo sam vidio Konstraktu!
