Fasada je nada

Bili u Petrinji. Prije svirke otišli prošetati gradom. Parkirali u centru, kraj velikog zelenog parka. Odabrali jednu ulicu da se malo prošećemo. 

Nisam prije bio u Petrinji. Jednom se provezao kroz nju, prije potresa. Ne znam kako je prije izgledala. Sada, u toj ulici kroz koju smo šetali, bilo je nešto kuća. Pustih i praznih. Bilo je nešto zidova. Samo zidova. Bilo je nešto fasada. Samo fasada. Bilo je i zgrada, praznih. Bilo je i nešto ljudi. Jedan kafić, slastičarnica, pizzeria, i još ponešto živo. I malo niže, spomenik Stjepanu Radiću. 

Bilo je jako teško. Ne znam zašto. Nisam vidio ništa tragično, nisam vidio smrt. Nisam vidio krv na ulicama, ljude koji plaču. Vidio sam samo ruševine. Samostojeće fasade. Tako teško mi je bilo jednom davno kad sam bio u Vukovaru. U spomen domu Ovčara. To je bilo teže od Petrinje. To samo vuče prema dolje. To nije mjesto za ići posjetiti ako poslije toga nemaš nešto što te drži u ovom životu.

Fasade su, možda, ostavili da se zna što je bilo na tom mjestu. Možda će, jednom, nadograditi ostatak.

Ljudi u Petrinji su bili prekrasni. Zapravo, oni žele samo ljude. Ljude koji će doć u njihov grad. Oni žele društvo, žele gledati nekoga u oči i ne pričati o potresu. Nakon svirke Edo se slikao sa svima koji su htjeli. Prišlo je puno ljudi. Polako, mirno i veselo. Jedan niski, možda mojih godina ili koju mlađi, je došao do mene. Iz Siska čovjek, oženio se u Petrinju. Irman se zove. Rekoh Irman, otkud to? Kaže to je muška verzija imena Irma. Irma, Irman, kao i Iva, Ivan. Varioc je, slaže metalne konstrukcije za građevinu i štagod treba. Pričao mi je o danima nakon potresa. I kako mu je naraslo srce. Pričao je divno. Kaže da su mu prvi dan nakon potresa u dvorište došli nepoznati ljudi. Gleda on, tko, šta, zašto. Stali s njim na skelu i počeli pomagat. I ljudi su samo dolazili. Svaki dan, sve više ljudi. Iz svih krajeva Hrvatske. 

On je nakon svoje kuće, krenuo pomagat na susjedovu. Pa je bakici susjedi odnio i složio malu peć, odjeće i hrane. Ona mu je za to, još htjela i platit. I od svega toga, Irman kaže, naraslo mu srce. Veliko. Sad ima vjeru u ljude. I bolje mu je nego prije. Ne znam dal je vidio, meni su išle suze dok mi je to pričao. I nije mi više bilo tolko teško. Bilo mi je drago da mu je srce veliko. Hvala Irmane!

Izgleda da ipak, fasada je nada.

Pisci priča koje volim

Najviše puta u životu pročitao sam Ježevu kućicu. Znam da spada u poeziju, neki bi rekli u dječju poeziju, koju pročitaš u deset minuta. Nije bitno zapravo gdje je kategoriziraš. Toliko je volim da sam je čitao Dudi i Sunku na svadbi. Iako na prvi pogled nema veze s brakom dvoje ljudi, dugoročno ima. Ima veze sa svim. S čim god poželiš. Ježeva kućica vrijedi i u Zagrebu i usred oceana i na drugom kraju svijeta. Isprobao sam. U bilo kojoj situaciji. Uvijek izazove nešto. Možda to nešto ima veze sa zadnjim čitanjem, možda ima veze s prvim čitanjem. Možda to nešto ima veze sa svim čitanjima iste priče. Svaki put kada čitaš Ježevu kućicu spajaš se sa svim čitanjima Ježeve kućice. To bi trebalo vrijediti za sve knjige. Koje vrijede nešto.

Čitao sam i neke druge Čopićeve priče. O partizanima. O njima je dosta i pisao, bio je poklonik partizanske ideologije. Ono što me iznenadilo je da je čovjek izvršio samoubojstvo. Skočio u Savu, s mosta u Beogradu. To sam saznao tek kasnije.

Sad vidim da ima još priča za djecu koje nisam pročitao. Posudit ću ih sad u knjižnici, dok vrijedi ovo ljetno sezonsko posuđivanje koje ti da dosta vremena da zaboraviš koje knjige si sve posudio i dokad ih trebaš vratiti.

Onda taj Antoine de Saint Exupery. Čovjek je bio pilot. Prvo je letio za francusku vojsku. Pa je letio za francusku poštu, na prvim internacionalnim poštanskim letovima. Nakon Francuske, malo živio u Južnoj, pa u Sjevernoj Americi, pa se u drugom svjetskom ratu opet priključio francuskoj vojsci kao pilot. Preživio je nekoliko avionskih nesreća. Tijekom pokušaja rušenja brzinskog rekorda u avio utrci od Parisa do Saigona i osvajanja 150,000 franaka, Antoine i njegov navigator Andre pali su na području libijske pustinje. Nekoliko dana su bili izgubljeni i pod ozbiljnom dehidracijom, a spasio ih je lokalni beduin koji je slučajno naišao na njih. To je bilo 1935. 

1944. njegov avion je proglašen nestalim tijekom izviđačke misije između Korzike i Francuske.

Volim jedan njegov citat – if you want to build a ship, don’t drum up the men to gather wood, divide the work and give orders. Instead, teach them to yearn for the vast and endless sea.
Dobro je to nekako reko. (kad je već ovako dobro prevedeno s francuskog na engleski, prevod na hrvatski bib io kopija kopije, nisam nam to želio učiniti)

Zanimljive informacije ako volite Malog Princa. 
I Ježevu kućicu.

Tri priče, četvrta priča i još bonus

Priča prva. Žena radi lutke. Uzima lutke beba u prirodnoj veličini, obradi ih, ofarba hiper realistično, dotjera ih u oblekicu i zatim ih prodaje. I sama ima takvu lutku. Zove se Emily. Vodi je sa sobom kao pravo dijete. U autu je obavezno vozi u sjedalici. Svaki dan je vodi u šetnju, u kolicima. Ili je stavlja u nosiljku. Svoje lutke prodaje ženama koje žele lutke s kojima se mogu povezati. Zajedno rade druženja na kojima se druže sa svojim lutkama i u potpunosti ih tretiraju kao male žive bebe.

Priča druga. U Japanu postoji kafić u kojem poslužitelji mogu biti samo muškarci odjeveni u ženske fantasy karaktere. Nedavno su imali oglas za posao. Prijavilo se stotinjak muškaraca, izabran je samo jedan. 

Priča treća. Randy je tipičan Amerikanac, ima ženu i dvoje djece. Ono što je netipično je to da Randy ima i online obitelj. U online igrici zvanoj Second Life. Nije to igrica, to se zapravo zove online virtual world, virtual world experience, koriste se ti pojmovi za opis. Randyijeva online obitelj sastoji se od žene i dvije kćerke, s kojima se redovito cybersexa. I sa ženom i s kćerkama. Njegova prava žena to zna, i kaže da joj je to ok, da se ne brine, dok god je online život razdvojen od pravog života. Randy je također milijunaš, jer u Second Lifeu prodaje virtualne seks igračke koje korisnici, očito, kupuju. Pravim dolarima. 

Četvrta priča. Oliver je bio na svirci u Izoli pa je imao hotel sobu s televizijom. I gledao Discovery Channel i zanimljivu emisiju koja je sadržavala sve tri spomenute priče. Što rjeđe gleda televiziju, to ga više iznenadi. Zadnji put ga je tako iznenadilo kad je gledao RuPauls Drag Queen UK, gdje su se natjecatelji borili za titulu Drag Queen of the Year. 

U prvoj priči, ovoj s lutkama, javila se i psihologica koja kaže da neke žene koje ne mogu imati djecu ili su imale djecu i izgubile ih, koriste lutke da ispune osjećaj koji im nedostaje. I da im njihov odnos s lutkama pomaže u proizvodnji oksitocina (hormon sreće kod žena?!?). Kaže isto tako, vezano na sve tri priče, da dok god imamo i prave ljudske odnose s pravim ljudima koji prevladavaju i u većini su nad odnosima s lutkama, fantasy karakterima ili online entitetima, ne bi se trebali brinuti.

Sagledavajući sve tri priče, dolazim do zaključka da, kao ljudi, smo očito sposobni stvarati odnose s neživim dijelovima, odnosno materijalnim svijetom oko nas kako bi dobili i ispunili se onim osjećajima koji nam nedostaju. Što je genijalno zapravo. Pitanje koje se možemo dalje pitati je, da li su ti osjećaji ravnopravni osjećajima koje imamo prema pravim, živim ljudima? Jer ako jesu, izgleda da je Randyijeva žena ipak jebala ježa.

Danas naletio na citat Hunter S. Thompsona koji dosta dobro opisuje sve spomenute priče: I learned a long time ago that reality was much weirder than anyone’s imagination. (Hunter S. Thompson je ime koje vam je možda poznato ako ste gledali Fear and Loathing in Las Vegas. Naime on je autor. I vrlo zanimljiv život je vodio. Nisam ga nikad čitao kao pisca, al stoji mi na listi. Čovjek isto izvršio samoubojstvo. Dok je pričao sa ženom na telefon. Ako imate Fear and Loathing knjigu za posudit, javite)

A kul link koji ću vam dat je link na lika koji je ilustrirao prvo izdanje Fear and Loathing naslovnice, Ralph Steadman. Ako volite zabavnu ilustraciju bez pretenciozne realnosti, kliknite malo pa pronjuškajte. Vijdet ćete da ima i neke kontemporari radove. 
Ralph Steadman!

I dugujem još bonus priču. U Japanu postoji (op.a. taj Japan se čini kao zanimljiva zemlja neka) restoran u kojem svi poslužitelji boluju od demencije. Restaurant of Mistaken Orders. 37% ljudi ne dobe ono što su naručili.

Nema bolje opcije nego staviti problem u fokus. Prihvatiti ga. I onda se nasmijati tome. 
mistakenorders.com

O vizualizaciji

Što kažu američki znanstvenici o vizualizaciji i mentalnom treningu? (to su pravi američki znanstvenici, a ne ovi iz 24sata!) Kažu da vizualizacija može imati velik utjecaj na vaš proces učenja, odnosno svladavanja neke nove vještine. 

Par stvari je iznimno bitno za taj proces svladavanja nove vještine. Da se dobro naspavate na kraju tog dana, kad ste svladavali novu vještinu. I druga i treća noć nakon tog dana isto tako imaju utjecaja. Da tijekom učenja radite kratke pauze. Idealno svakih 15ak sekundi. Da ništa nije bolje od same prakse, ali ako ste odradili praksu maksimalan broj sati, a želite još vremena posvetiti toj vještini, onda je najbolje ubaciti vizualizaciju. Npr. jedrili ste na jedrilici dva sata, i sad više ne možete jedriti jer nema vjetra, no možete uložiti vrijeme u vizualizaciju određene vještine u sklopu jedrenja koju želite razviti, npr. kako razviti glavno jedro. Vizualizacija mora biti kratka, vrlo jasna i definirana sekvenca, ne dulja od 15 sekundi, nakon koje slijedi sekvenca odmora od 15 sekundi. Te poluminutne izmjene bi se trebale desiti 50 – 70 puta u jednom ciklusu. A ciklusa, što više to bolje.

Pa eto, ako dosad niste vjerovali snazi vizualizacije i mentalnog treninga, već godinama (i desecima godina) postoje prave znanstvene studije koje dokazuju dobrobiti i učinkovitost istih.

Upravo se vraćao s placa i ispred mene grupa tinejdžera koji su upravo bili na ispitu i komentiraju rezultate. Kolko si dobio u trećem zadatku, kak je tebi ispalo 5.12, meni je ispalo 3.8, i slično. Zar nisu ti trenutci, kada revidiraš svoj rješeni ispit s kolegama i zaključuješ gdje si bio dobar, gdje loš, drugima objašnjavaš zašto si ti dobio točan rezultat a oni nisu, trenutci u kojima najviše učiš i u kojem se događa najviše prosvjetljujućih momenata? Šteta da u većina profesora osnovne i srednje škole to još ne zna (ili nije znalo u moje vrijeme), jer od svih predmeta jedino smo na srednješkolskoj matematici radili reviziju testova i izvodili zaključke što je trebalo i kako. Iz svih drugih predmeta samo si dobio ocjenu. Očito se iz grešaka tada nije moglo učiti, ili te generacije nisu vjerovale u to. Šteta.

Online prevare u Hrvatskoj

Stavio oglas na Njuškalo i na Fejsbuk Marketplace neki dan. Javi se netko preko fejsbuka, hoće kupiti. Ali žena živi u Nuštaru kraj Vinkovaca. Ada se zove. Kaže Ada, ona će platit poštarinu i uplatit mi novce na račun, pa ću joj ja poslati paket. Reko ok, evo broj telefona, nazovite pa se dogovorimo. Nitko ne zove. Pogledam opet poruke na fejsbuku, pisala Ada. Kaže sve je pripremila: Ako se slažete, dopustite mi da se pobrinem za to. Trebam vaše puno ime, adresu i adresu e-mail. I za svaki slučaj broj telefona. Ispunit ću obrazac i sve platiti, a onda ću ti poslati poruku.

Ok, pogledam ja profil Ade iz Nuštra, a ono ima ko frendove sve strance. Nitko od frendova tko se zove Marko, Josip, Ivana, Ana. Sve neka čudna imena. Al uvijek me interesira kud ide ta prevara, dokud dođu ti koji ti nude dva i pol milijuna dolara za prijenos izgubljenog nasljedstva tajnog sina bocvanskog svrgnutog predsjednika. I tako dobijem ja mail, s linkom na kojem bi trebao primiti svoj iznos. Link je zanimljiv, jer su dosta dobro kopirali logoe Hrvatske Pošte, i sigurno bi prošlo kod ljudi koji slabije barataju online terminologijom i nisu im poznate neke osnove online trgovanja. Npr. ovdje te bocvanci traže da im daš broj kartice (sa svim podacima, ukljuujući ii CVC broj) kako bi ti mogli proslijediti uplatu i to im je vjerojatno i krajnji cilj – samo dobiti podatke s moje kreditne kartice. Što je isto tako pomalo sumnjivo, čak i da ne baratate online pojmovima ne bi vam bilo jasno zašto vam netko ne uplati na IBAN, već traži kreditnu karticu (ja kad sam imao kreditnu karticu nisi na nju mogao uplatiti novce, ne znam da li je to moguće uopće?). Stavljam vam link pa bacite oko čisto da vidite dokud su došli. Možete i chatati s bocvancima zabave radi. Uglavnom Bocvanci, veliki zajeb, Oliver nema kreditnu karticu.
bocvanski deal
(isprike Republici Botswani koja je sigurno prepuna zanimljivih ljudi i mjesta a ja sam je uzeo kao primjer jer mi je toliko nepoznata)
(as we speak, stigla još jedna ponuda iz Bocvane, ovaj put nude drugu kurirsku službu!)

Mjesečnik srpanjski

Svakog prvog ponedjeljka u mjesecu nalazimo se da bi revidirali svoje dnevne, tjedne, mjesečne i godišnje ciljeve. Ideja je krenuti iz apstraktnog, maštovitog, imaginarnog, i polako se spuštati na konkretnije, opipljivije dimenzije ovog vremena i prostora te naći put za ostvarenje svojih snova, iliti ciljeva.

Što je Mjesečnik? Organski sastanak na kojem revidiramo svoje ciljeve, diskutiramo, sheramo, i po potrebi postavljamo nove ciljeve i konkretne korake za postizanje istih. Nakon Mjesečnika odlazite doma s papirom na kojem imate napisane konkretne korake koje vas vode ka željenom cilju. I samo se trebate držati svojih koraka. Nekad je to teško. Nekad je prelagano da bi bilo istinito.

Mjesečnik za srpanj je u ponedjeljak 3.7. u 18h, u kafiću “A most unusual garden” (piše da se zove i Hendricks Garden), Horvaćanska cesta 3. To vam je onaj zavoj sa Savske prema Savskom mostu i Horvaćanskoj.

Mala smo grupa, radna atmosfera sa zajebancijom, najavite se ako dolazite ili samo dođite…
Ovo će biti posljednji mjesečnik prije ljetne stanke. 
// lokacija //

Preostalo je još samo ovo…

Nemam ništ pametno. Uživajte u ljetu. Ljetni solsticij je prošao prije par dana, takozvana ravnodnevnica, nadam se da ste ga prikladno obilježili. Odsad nam slijedi opet malo više mraka svaki dan. Jelena i ja se uvijek začudimo kak brzo dođe taj ljetni solsticij, ništ ne stignemo isplanirat.

Fanzin broj pet je u teoriji smišljen, samo čeka izvedbu, znači bit će tokom srpnja. Fanzin je mala knjižica koja će vam uljepšati dane, naručite si jedan. Dobro će vam doć, a funkcionira kao i poklon nekome. I dolazi kao pismo u vaš sandučić. Napokon nešto što nije račun! (pretplatu na fanzin rješavate online i ne izdajem račun! Ali ako baš treba, mogu i to!).
// link za info o fanzinu, ostvarite svoju pretplatu samo danas! //
(šalim se, možete i sutra)

Za stare biltene, nove biltene, informacije oko fanzina koji izlazi neredovito a košta nešto novaca, kako se pretplatiti, link na moj super umjetnički Instagram i slično – kliknite na centralnu stranicu! 
A ovaj bilten čitate jer ste se upisali na mailing listu (ili vas je upisao netko drugi!). 
Kao i uvijek mailing lista je otvorena za vaše prijatelje i neprijatelje (slobodno upišite njihov email klikom ovdje!)

Hvala na vremenu!