Čemu zapravo služe igre?

Kad kažeš "igra" u poslovnom kontekstu, mnogi odmah pomisle: "teambuilding", "ledolomac", "nešto da razbijemo monotoniju."

To je veliki propust.

Igre su — kad su dobro dizajnirane i facilitirane — jedan od najefikasnijih alata za učenje ponašanja.

Zašto?

Jer igra ima jednu posebnost: sigurno okruženje za nesigurne situacije.

U igri možeš isprobati drugačiji pristup, napraviti pogrešku, vidjeti posljedice — i sve to bez stvarnih poslovnih posljedica. To je laboratorij.

Primjer: Timovi koji rade kooperativne igre (gdje svi pobijede ili svi izgube) spontano razvijaju komunikacijske obrasce koji se ne pojavljuju u standardnim meetings-ima. Pitaju za mišljenje, eksperimentiraju s ulogama, odlučuju brže.

Zašto se to dogodi u igri a ne na poslu? Jer na poslu postoji strah od pogrešnog odgovora, od procjene, od rizika.

U igri — rizik je manji. Pa je sloboda veća.

Ali samo igra nije dovoljna.

Igra bez debriefa je samo zabava. Korisna, ali ograničena.

Debrief je ono gdje se učenje događa. "Što ste primijetili? Što ste napravili drukčije od plana? Što biste prenijeli u stvarni rad?"

Veza između onoga što se dogodilo u igri i onoga što se događa u stvarnom timu — tu je vrijednost.

Sljedeći put kad koristite igru u radionici, odvojite barem jednako toliko vremena za debrief koliko ste odvojili za samu igru.

Igra je otvaranje. Debrief je zaključak.